Poznato je da su se još pripadnici starih plemena, kao što su Asteci i Maori, mazali zemljanim bojema prilikom odlaska u lov. Zatim su poceli oslikavati kožu različitim motivima koji su predstavljali pripadnost odredjenom plemenu ili označavali hijerarhijski položaj unutar plemena. Pored pripadnika plemena, i stari Grci i Rimljani ukrašavali su svoje tijelo tetovažama. Ovakve tetovaže možemo nazvati 'primitivnim tetovažama', jer se u mnogome razlikuju od današnjih, 'modernih tetovaža'.
Do prije petnaestak godina tetovaže su bile karakteristične samo za ljude koji imaju problema sa zakonom, kao što su lopovi, pripadnici mafija, i sl. Danas, na sreću mnogih, tetovaže su dostupne svima koji žele da ukrase svoje tijelo ovim ukrasom.Uz konvencionalne nacine izrazavanja posebnosti osobe, poput frizure, odjeće, obuće, nakita i šminke sve se vise ljudi opredjeljuje za nesto trajnije metode, poput tetoviranja. Postupak tetoviranja obuhvata unošenje pigmenta u kožu kroz sitne pore na površini. Za male tetovaže je potrebno otprilike 45 minuta, a za veće i po nekoliko sati, ponekad i u nekoliko navrata. Tetovaže su od veličine malog cvijeta ili leptira, do velikih zmija i zmajeva koji prekrivaju cijelo tijelo. Prema istraživanju provedenom 2002. godine na 454 studenta u Americi, četvrtina ih je imalo tetovažu, što pokazuje koliko je ova tehnika popularna u svijetu.