28.

Ponovo,
purpurno nebo se spušta
sa neba se spušta
tišina
i sve I ništa.

Opet sam
sve I ništa
i tiša
od riječi I večeri
purpurne.

Boje nas boje

u purpurne

vatre
u daljini
vrište suze
u mraku
niko ne vidi ništa
ni sve ni ništa.

Da li tišina
može biti
tiša
od odraza

Bez poraza
prolaze sjene
po mraku
nebo nas ne vidi
u staklu
možemo biti samo prkosni.

Misao dižem laku.
Sada smo sami I prkosni
i noćas plamtimo laki
i pamtimo
prkosni