Mislim, dakle lutam

Moje misli su neuhvatljive ptice selice
Koje ne obraćaju pažnju na sezonu
Već vide zid i odmah odlete
I ja ne mogu da ih pokupim

Teško mi je pisati stih 
Jer moje misli se ne mogu ograničiti rimom
Pa ovako švrljaju kao dijete po papiru
Vinute u rajske visine

Teško je reći o čemu konkretno mislim
Ponekad su to uzasi egzistencije a ponekad sir
Ja volim sir i volim da spavam
Ali mi život ne da ni jedno ni drugo

Najčešća rečenica mi je ,,Gdje sam ono stala?"
Pitam se kakve sam sve misli zaboravila do sad
A s druge strane se nerviram oko onoga što nisam zaboravila
I strpljivo sortiram misli u fascikle

Ono što je bilo, ono što je sada i ono što će postati
Sve ima svoje mjesto u mojoj memoriji
Ljudi, mjesta, priče i pjesme
Čak slike, šale, položaji za spavanje

Sve pamtim osim da treba da napišem esej
To je jedna od onih misli koje potiskujem
Misli kao zmaja na vjetru puštam da lete ka sreći i suncu
A konac realiteta držim čvrsto oko prsta