Filozofska sekcija "Tačka"

Ana Gogić

Quosque tandem

Gdje god odem ljudi kažu
"Mlada si, što se duriš tu"
"Smij se dok zuba imaš"
"Kakvih ti to kao dijete briga imaš"
"Što si tužna, što se duriš"
"Idi vani, pa se vrati da učiš"
"Ni brige ni pameti, mladosti"
"Škola je najveće doba radosti"
Kako da udarim brigu na veselje
Znaju li ljudi težinu koja ide nakon srednje
Sa 18. moram da izvažem budućnost, sve
Što nemam znanja ni energije da važem, ne
Mogu da znam šta me vani čeka
Ne mogu da znam šta je hipoteka
Šta je kredit, šta je zajam, šta je račun, šta je najam
Ne znam i ko da me uči kad svi ćute 
"To treba da te kući uče"
Vazda govore "Saznaćeš kad dođe vrijeme"
Ali kako mi je sve bliže to breme
Odgovora nema",Pusti te teme"
"Mlada si ti još, vremena biće"
Moje vrijeme teče, strpljenja je sve manje
Nema više mjesta za brigu da na moja ramena stane
Težina prevaže, svašta mi se predlaže
Hoću li imati ja snage za to sve, pitam se
Pri biranju fakulteta treba se razmotriti
Nešto zanimljivo što me neće brzo smoriti
Nešto isplativo što će hljeb na sto donositi
Nešto konkretno što će tržištu doprinositi
Iako nemam pojma, tjeram, pa kud stigne
Moram dati sve od sebe da se na noge dignem
Treba nadljudska snaga za ove moje snove
Želim da dođem dotle da kraljevima roditelje zovem
Nemojte mi govoriti da je naša briga malena
Naša briga težinom vas baca na koljena
Mi smo budućnost, mi smo sutrašnjica
Mi smo vaša propast i vaša jedina šansa
Sutra svijet pada nama na dlan
Uzmite u obzir da svako ima drugačiji san
Šta ću i kako sutra, to tek treba da znam
Predodređena sam za veličinu, to je jasno kao dan
Sklonite mi se s puta i pustite me da mislim svojim putem
Ne treba mi stres vaših pitanja i sumnje
Hoću da uradim kako znam i mogu, to je sve
Snaći ću se bez vaše kritike, i uspjeću
Gledajte me

 

Početna