Kompromis

Kompromis, ta čuvena riječ koja poput zvijezde Danice obasjava prostor kada se spomene. Za mene je kompromis rješenje za izmirenje dvoje ili više ljudi, kojim se oni mire sa nepomirljivim manama i problemima koje pronalaze u osobama bez kojih njihov život ne bi mogao da budeisti. Kompromis je moguću koliko„zaraćene” strane mogu da obuzdaju nalet bijesa, gordosti, želje za dokazivanjem da su u pravu, ukoliko čuju, a da pritom i slušaju, ukoliko znaju da svijet nije podređen njima, malim egomanijacima koji sebe smatraju svetim i savršenim. Svismo mi ponekad barem malo robovi svoje ličnosti, nesvjesni svojih mana uživamo dok gledamo kako odbijamо ljude zarad njihovih. Pravimo se da imamo razumijevanja za sve, slušamo površno ,operisani od problema i briga drugih ljudi, zanimamo se do momenta do kad nas naš sebični duh jednim šamarom ne opomene da smo mi centar svijeta i da svi treba da netremice kliču prednama, našoj moći i„Bogovskim” dimenzijama. Kada dođe do sukoba zaboravljamo isključiti egoizam, tu samo važnost,samoljublje i uzdizanje sebe i svoje savršenosti do neizmjerljivih razmjera. Često zaboravljamo kompromis i čudimo se kako to u ovom savršenom svijetu gdje su svi isti, jednolični sem nas, ostajemo zarobljeni u samoći i splinu. Ako se toliko snažno borimo za ljubav, nadamo joj se i vjerujemo u nju, zar jedna sitna razmirica treba da bude ta koja će sudbinsko kolo sreće okrenuti u smjer u protiv naše volje. Razgovor je rješenje za sve. Konstantna priča i utvrđivanje sigurnih puteva kretanja i ponašanja, otkrivanje putokaza i smjernica koje vode boljitku i uspjehu su nam date kao slobodovoljnima da ih izaberemo ili odbacimo. Ne bježimo od kompromisa, borimo se za njih, ukrotimo svoj ego. Put do kompromisa se nekada čini dugim i beskrajnim, ali blizu je, bliže nego što to očekujemo. Ljudi su tu kako bi se mijenjali, postajali bolji i radili na sebi. Ne treba gubiti nadu u ljude kada nakon nekog vremena ponove sličnu grešku, jer slijepi smo kada treba da vidimo sve to vrijeme bez nje i trud koji je uložen kako bi se ta mana obuzdala. Ljudi smo, grešni i nesavršeni. Borimo se sa sobom, zar su potrebne i borbe sa drugima. Prihvatanjem sebe postajemo spremni da nastavimo dalje i nađemo volju za sve. Poradimo na sebi, svako od nas i svijet će biti ljepše mjesto. Da li će biti potrebe za silnim kompromisima kada budemo radili i borili se u životu tako da nikoga ne oštetimo, ne činimo zlo i sa duhom opšte prihvaćenosti? Kako bi izgledao taj savršen svijet uređen Božijim pravom i pravdom? Ne znam, ali svakoga dana tražim zdravlje, mudrost, snagu i koncentraciju da sve to otkrijem.