Šta oči vide

Šta moje oči vide,
Sve vide samo da se drugim svide,
I to što vide toga se i stide,
Od vatre stopala više bride.
Kako je lijepo kad se dan smrači,
I kad sunce šapatom zrači,
Velike ruke nekontrolisano kopaju,
I svoje prste samo u krug motaju.
U jednoj ruci vidim štaku,
Druga je nestala u udobnoj jami.
Niko više ne uživa u čarima neonke,
Javni prevoz vodi na veliko platno,
Ili pak na prostranstvo polja pustog.
Možda tu ipak negdje živi prošlost,
I zemlja ima svoje mjere,
Ptice se druže sa tajnim očima,
Poljulale vrbe kreću se sa vjetrom
I njegovim korakom vrše promjenu.
Domaći vukovi zovu hitnu pomoć,
Za šišmiša koji se kupao na suncu,
I gledao mlade pupoljke,
Dok dižu svoje ruke starim patentima.
Kad sve niti udahnu jedan momenat
Uz buku stopala pod će da zaživi,
Svako svoje zadovoljstvo među noge stavlja,
I kreće da završi svoj krug.
Ponekad se ipak kroz nebo nešto vuče,
I ostavlja trag da se širi uveliko,
U krajičku oka nam namjere čuče,
I te još nije vidio niko.