Mislim da je čovjek dovoljno sposobno biće da se snađe u svim ovozemaljskim problemima,  jer su ti problemi i stvoreni od čovjeka. Pa zašto čovjek ne bi mogao prevazići nešto što je čovjek stvorio?
BORIS ROSIĆ, IV10 - Š. G. 2014/ 2015.

 

Sve što želimo u životu je sa druge strane straha. Ostvarivanje cilja nije nimalo lako ali ako ubjedimo sebe da smo sposobni za ostvarivanje želja dobili smo bitku. Šta god da se nalazi na putu, nije dovoljno velika prepreka koliko smo mi sami sebi najveći zastoj i strah. Pobijediti sebe je najljepša stvar!
MILICA VRAKELA, IV3 - Š. G. 2014/ 2015.

 

„Da li sam ja ovu rečenicu već napisao, ili je pišem, ili ću je tek napisati? Gdje sam ja u ovoj vremenskoj petlji koja liči na krug pa nisam siguran da li se vraćam u prošlost ili putujem u budućnost? Bilo kako vratiću se na isto. Kao sto nisam siguran da se krećem u prostoru, tako ne mogu biti siguran da se krećem po nekoj vremenskoj putanji, jer je vrijeme samo jedna vrsta prostora, jedna njegova dimenzija. Ne postoji ništa samo sada, već sve ima svoje postojanje koje mu omogućuje baš ova vremenska dimenzija. Vrijeme čak ni danas nije zavrijedilo riječ koja bi opisala njegovo postojanje, nego se svodi na nešto mnogo banalnije: na proticanje. Da li  vrijeme  protiče kao rijeka pa odlazi u veliko more ideja u tu Galaksiju ideja. Ali sam siguran, kad čovječanstvo shvati šta je gravitacija i kad joj shvate mehanizam i svrhu, razumjeće da ne živimo u svijetu gdje vlada euklidovska geometrija i da smo uvijek putovali kroz vrijeme, a istovremeno ostajali i postojali u sadašnjosti.
MIHAJLO TOVILOVIĆ, IV8- Š. G. 2014/ 2015.

 

Dakle, moja najveća muka bi bilo odricanje. Puko, isprazno odricanje da bi se sagradilo novo Ja koje će opstati u ovom svijetu čiji se poredak i vrijednosti mijenjaju ne svake godine, nego svakog sata.

VEDRANA HALIČ, IV9 - Š. G. 2014/ 2015.

 

U društvu u kojem živimo, kako skrenuti pogled sa sebe? Teške oči društva su fiksirane na svakog ko krši rutinu. U čemu je razlika između nas i životinja? Mi možemo misliti, ali koliko nas zapravo misli? Kako izbjeći rutinu?
 Ono što me plaši je što znam da je o istom problemu razmišljalo mnogo ljudi prije mene, a ništa se nije promijenilo. Možda i čovjek koji je pored nas misli na isti način, ali ne možemo to znati. 
ANDREJ LUČIĆ, IV2 - Š. G. 2014/ 2015.

 

Imam problem da napišem u čemu je problem. Nemam. Ne znam ! Možda to ,,ne znam'' predstavlja problem samih nas a i čitavog čovječanstva. Pribjegavanje tome ,,ne znam'' a znati. Čovjek bez znanja ne bi ni postojao a postoji, postoji jer zna, možda to predstavlja problem.  Neznanje je problem jer sa tim neznanjem ne znaš da postoji nešto negdje sto znaš, a ono ne zna.
NIKOLINA HASSAM DORSEN, IV3 - Š. G. 2014/ 2015.

 

Vjerujem da se svi ljudi (koliko god bilo loše generalizovati ljude) mogu podijeliti na one koji se pitaju i one koji se ne pitaju. Ovi prvi shvataju da postoje dublje nedoumice od izbora zanimanja, odjeće, hrane. Možda sada previše banalizujem, ali bih voljela kada bismo mogli zanemariti takva pitanja i jednostavno živjeti. Možda je iza našeg rođenja ništavilo a ista praznina nas čeka i poslije smrti, u tom procijepu su naši životi, u kojima bismo, po meni, trebali pokušati konačno biti slobodni. Za mene je najveće pitanje, da li je moguće stvarno biti oslobođen okova svijeta, mišljenja drugih, sopstvene kritike? Da li je trenutak pred samu smrt, kada zatvaramo oči, znajući da ih nećemo nikada ponovo otvoriti, jedini u kojem ćemo prvi i posljednji put biti slobodni?   
IVANA RADINKOVIĆ, IV8 - Š. G. 2014/ 2015.

 

 Da li mi i gdje postojimo? Možda smo za neku drugu stvarnost samo jedna zamrznuta tačka, tačka u kojoj je sadržan cijeli život jednog pojedinca. Imamo jedan život, a ponekad ne znamo kuda ići, jer, ako ne kreneš i ne odeš sada, nećeš nikada. A na meni, kao pojedincu, ostaje de se pitam sve ovo, jer, samo to i mogu, pitati se.

SLAVOJKA KLINCOV, IV2 - Š. G. 2014/ 2015.

 

Problem je ono što nas pokreće, ono što nas održava budnim i od čega nam srce jače lupa. Problem je majka ideje. 
SARA SREDIĆ, IV3 - Š. G.2014/ 2015.

 

Moj otac uvijek kaže da se sve može dok se ima zdravlja. Ove godine sam to stvarno i uvidjela. Sjećam se jednog savršenog dana kada se svaki član moje porodice nasmijao od srca bar jednom; za mene je najveća sreća svijeta kad vidim majčin i bakin osmijeh jer je tako rijedak; srce mi se ispuni srećom ako sam ja ikako uticala na to njihovo stanje. Želim da se bar jednom u životu probudim, a da ne razmišljam o stegama materijalnog stanja; da bar jednom u životu nonšalantno odgovorim: "Novac nije problem." Želim da moj brat uspije u životu; da se osamostali; da se ne trebam brinuti šta će biti sa njim kad mojih roditelja više ne bude.

BOGDANA PETROVIĆ,  IV8, Š. G. 2014/2015.

 

Ono što me brine je surova stvarnost. Kao da ne pripadam tu. Sve je postalo isto, ljudi su nabacili lažni kič, i svi su nasmijani. Da li su svi zaista sretni? Prilagođavam se ovom životu, ali moje drugo ja, ono slobodnije, ne priznaje ovo kao život. Sve se svelo na čekanje, strah od novih stvari, i kalup života. Gdje je nestalo zadovoljstvo? Da li živimo samo da bismo umrli? Šta je sa dušom? Postaje li slobodna nakon ovog života? Najgore je kad duša boli, i kad pronalazimo dobre konotacije u đavolu. Ja ga ne krivim za sva zla koja se dešavaju. On je odbačeni anđeo, koji se radi samoće okrenuo ka negativnom načinu života. On je uvijek tu, u dubini našeg uma, razgovara i navodi nas da učinimo nešto loše. Međutim, kada to uradimo, nije on krivac, nego mi, koji smo poklekli. Upravo iz tih situacija vidimo koliko su naše emocije snažna vojska. Ispunjen čovek gleda sunce, a prazan prati mjesec...

TANJA DOBROVOLJSKI, IV2 Š. G.2015/ 2016.

 

Objektivnost je ključ spoznaje. Ne znam kako ljudi shvataju objektivnost. Objektivnost je sposobnost da zaboravimo sebe tokom razmišljanja čime nestaje subjektivna perspektiva. Svaki čovjek suočen sa problemom ili novom temom za razmišljanje, prije ili poslije nailazi na misao koja se tiče predmeta razmišljanja. Čovjek se teško ostavlja prve misli. Fokusira se na nju,razmišlja o njoj i ispituje je kao da se divi samom sebi. Ovo otežava nastavak toka misli. U srži ovog problema je očekivanje čovjeka da će biti u pravu šta god rekao i da će prva misao sigurno reći sve ili dovoljno o predmetu razmišljanja. Ljudi su svjesni da svi problemi dolaze od čovjeka,a pošto misle da su pametniji od svih (pa i od samih sebe), prirodno im je ovo očekivanje. To proizlazi iz ega. Postojanje istine je dokaz postojanja objektivnosti. Istina ne zavisi o čovjekovoj misli. U odnosu na nju sve čemu smo naučeni,u šta smo uvjereni,što mislimo da znamo i osjećamo je laž,a iz tih laži nastaje ego. Ego je laž. Prva misao ima podlogu u tim lažima, a nešto što ima podlogu u lažima ne može biti istina. Objektivnost je sposobnost da se oslobodimo tih laži, samim tim zaboravimo sebe i odbacimo subjektivnost, i pronađemo što više novih perspektiva za sagledavanje predmeta razmišljanja. Smiješna je lakoća s kojom se one pronalaze, ali je teško odreći se sebe. Teško je jer ljudi preziru istinu i plaše je se,i jer vole sebe, a vole sebe jer vole laži. Ali kako biti objektivan kada su i nove perspektive naše lične, subjektivne? I jesu subjektivne,sasvim je prirodno da je tako, ali to nije problem već upravo ljepota objektivnosti. Sa odricanjem sebe otvaramo svoju ličnost novim, do tad neviđenim njenim dijelovima čime se rađa novo "ja" koje samim svojim postojanjem uništava subjektivnost. Ovaj paradoks je dio ljudske spoznaje. Novo "ja" ne zna za te laži koje pomračuju um i samim tim gleda pravo u istinu.

MIHAJLO VUČINIĆ, IV2 - Š. G.2014/2015

 

Muka: izbor zanimanja

Ponekad poželim da ovaj san zvani život prestane i da zauvijek živim u bajci koja se nalazi u mom CNS-u jer bezbrižne bajke uljepšavaju i čine srećnim one koje u njih vjeruju. Međutim, postoji nešto sto se zove realnost i što te svaki put potapše po ramenu kada povjeruješ  da su čuda ipak moguća.
    U jednom trenutku shvatim da sjedim u toj prostoriji. Smrtno bijeli zidovi okružuju me, i oni unose nemir, a lijevo od mene je prozor kroz koji vidim. Vidim sve ono što me čeka ili sto ce mi možda biti nedostižno. Prostorija u kojoj se nalaziš i dalje unosi nemir, jer od nje zavisi da li ćeš biti spreman za ono sto te čeka iza prozora. Staklo prozora je primamljivo, ali nedodirljivo, jer ako pokušaš da ga dodirneš opećeš se. Ako ga pak pokušaš razbiti, povrijediće te sitni dijelovi, u kojima je možda satkana sva gorčina onoga čega osjećaš. Ispred sebe vidiš uskomešani vrtlog iz koga te strijeljaju oči neke čudne neodređene boje, koje osporavaju tvoje odluke. One su možda dobronamjerne, ali ti to ne osjećaš. Sve ono što u trenu osjećaš je nekakva zagonetka. Ona čudna nit koja nagovještava da nisi siguran. Ili, da ne znaš. U glavi osjećaš navalu misli koje su nepovezane, ti ne znaš da li znaš, a i ono u šta si nekad bio siguran odlazi negdje daleko. Sablasna bijela prostorija te pritiska, osjećaš da se gušiš, pokušavaš da nađeš vrata, ali shvataš da ti vrijeme ističe.
   Vrijeme ističe da izgovoriš tajnu lozinku koja ce te izbaviti iz te prostorije. Čak i ako je uspiješ napustiti ti ćeš se opet naći u bezizlaznom lavirintu neodlučnosti i ta neodlučnost poput vrtloga će te okruživati, a ti nećeš znati kako da pobjegneš. Sto različitih puteva koji nikuda ne vode. Jedno pitanje i sto različitih odgovora i glasova koji odzvanjaju svuda oko tebe. Glasovi koji ne pomažu, a trebali bi, glasovi koji daju uputstva, ali su beskorisni.

SANJA DOJČINOVIĆ, IV 4- Š. G. 2013/2014.

 

Odluke

Pogledao sam papirčić sa par slova i brojeva i prošao kroz vrata. Lift se dizao, a ja sam stao da ga čekam. Tu je bio jedan od mojih poznanika, porodični prijatelj, stariji čovjek.
„Dobar dan,“ rekao sam.
„O, dobar dan. Jedva sam te prepoznao, koliko si porastao. Koji si sada razred?“
„Četvrti.“
„Uh, kako vrijeme brzo leti! K’o juče da je bilo kad sam dolazio kod tvog pokojnog djeda, a ti isto hoćeš piva pa ti naspemo pola čaše,“ rekao je više sažaljivo nego sjetno.
Nasmijao sam se. Još uvijek sam razmišljao o prekrasnoj brineti koju sam vidio na semaforu. Imala je sivi džemper i bijeli šal. Prošao sam sve te ulice, ljude i evo me sada, čekam lift i pričam sa starcem, a tako bih volio da sam joj prišao i da sada uz Vrbas pijemo kafu sa njom.
„Da, još se ne mogu naviknuti da sam već punoljetan i da treba da biram svoju orijentaciju u životu,“ prenuo sam se.
„A, znam sve. Bio sam ja pred istom odlukom. Znam. Slušaj sebe, ti najbolje znaš...“
Nisam znao. Nisam znao ni čime se on bavi. Možda je bio sanjar poput mene. Možda je slijedio sve to. Možda je krenuo za novcem. On je i dalje nešto govorio, a ja sam gledao kroz njegove oči i klimao glavom, ponekad mrmljajući: „Da, da.“ Lift je stigao. Taman da zakoračim, kad... Ona. Brineta. Ukopao sam se u mjestu. Uhvatio sam taj jedan pogled i nastavio da gledam u istom smjeru. Da nije, ipak, sudbina za koju sam uvijek tvrdio da ne postoji? Majka me je već dugo opominjala da riješim obaveze oko otkupa stana u opštini. Zato sam i bio ovdje, ali to mi sada nije bilo ni na kraj’ pameti. Opet sam se prenuo. Lift je već bio otišao, sa sve mojim sagovornikom. Na izlazu sam čuo njene korake. Pogledao sam ka njoj, zatim ka stepenicama. Kuda?

NIKOLA TOPIĆ, IV2 – Š. G. 2013/2014.

 

Kako pronaći mir? Kada se zbog svega što me čini srećom osjećam grešno i sebično. A opet, kada živim samo da bih činila druge srećnim, osjećam se mrtvo.
Da li cijelo svoje postojanje biram između krivice i tjeskobe?

Vanja Vulin, IV3 – Š. G. 2015/2016

 

"Čudim se gravitaciji. Zašto postojiš gravitacijo? Šta ti je cilj? Da nas spustiš na Zemlju, da ne možemo da dotaknemo Mjesec?
Razmišljam, ali ne mogu da shvatim. Ko može? 
Bacim loptu, ona padne. Skočim i opet dotaknem mjesto sa koga skočih! Avion leti, avion padne. Svima nam je sudbina određena; nećemo dalje od praha zemaljskog. 
A šta je u zemlji osim kostura naših predaka?
Da li tamo doseže naša gravitacija? Kakva je to sila koja nas neprestano vuče ka dole?
Možda je i ona izgrađena od krvi i mesa kao i mi, a možda ima samo nevidljive ruke kojima nas vuče dole. Možda smo mi za nju mala bića kao mravi za nas. Ona nas može da uhvati svojim rukama, kao što i mi možemo tog jadnog mrava? Da li ćemo kada saznati? Ako i budemo saznali, da li će to saznanje biti pogubno za nas? Da li ćemo moći da se suočimo sa tom možda strašnom istinom?
Eh, pa voljela bih da znam."

Simona Zeljković, IV-3, 2015/2016

 

Da li postoji ispravan zivotni put za svakog covjeka? Da li jedan individualac moze na osnovu svojih misli, zelja, osjecanja i postupaka da odredi kako taj put treba da izgleda i da bude u potpunosti siguran da nije napravio gresku koja bi na neki nacin obezvrijedila njegovo postojanje jer ga je navela na put koji mu nije predodređen? 
Romanela Lajic, IV3
Ona najteža forma straha, koja se u svom javljanju obraca svakom covjeku, najkobnija je po nas. Egzistencijalni strah-ne u smislu plašenja za sam život, već besmisla istog. Bačeni u lavirint sa krajnjom destinacijom-smrti, bačeni smo nevoljno i bez pitanja, na isti način na koji odlazimo. Čuje se eho vriska u svima kada pred spavanje misli počnu pohoditi nas um.
Čemu sam sinoć ostala budna do 3, čitajuci "Zločin i kazna"?
Čemu sam se suzdržala od uzimanja onog kolača?
Čemu koračam pored istog drveta svaki dan na izlazu iz dvorišta?
Čemu me je bio strah kad je jutros automobil zasvirao?
Čemu kradem bogu dane radeći ono sto je društveno prihvatljivo?
Čemu sve to?

Tanja Marić, IV – 3, 2015/2016

Sta je granica?
Sta je sreća?
Kako za nekoga možemo reci da sve zna kad bi uvijek postojalo pitanje na koje ne bi znao odgovor?
Bojana Milinković , IV-7, 2015/2016

 

Zašto sam se rodio?
Koji je smisao ovog propalog života...kuda ovo vodi?
Toliko sam izopačen i nesavršen,jadan i neshvaćen...toliko da nikoga na ovome svijetu nije briga za mene. Zašto,Gospode,dopuštaš da prolazim ove muke?Zašto sam toliko nesposoban?

Danilo Dedić, IV-3, 2015/2016

 

1. Da li su izvori iz kojih dobijamo riječ na svim različitim jezicima neiscrpni? Šta me to tjera da u isto vrijeme jedno mišljenje predstavljam na svim meni iole poznatim jezicima u svojoj glavi?
2. Zašto da bih neku osobu smatrala svojom srodnom dušom tražim znakove nekih, po meni, viših sila?

Mirna Hotilovac, IV – 8, 2015/2016

 

"Zašto nemam ideje za ovu vježbu?"

Nikola Savović, IV – 3, 2015/2016

 

Šta ako nikada ne uspijem pronaći svoju crvenu ružu (krajnji životni cilj)? 
Teodora Gajić, IV3, 2016/2017.

Kako pronaći sebe? Kako ostati dosljedan sebi?

Jovana Lekanić, IV 5, 2016/2017.

Zašto (se za) ljubav umire?

 

Isidora Bugarski, IV 3, 2016/ 2017.

 

Gdje je kraj, a gde je početak?

Marko Dujković, IV 3, 2016/2017.

 

Da li duša može biti srećna i spokojna, ako nije ispunjena? Kako da vjerujem nekome ko mi odgovori na to pitanje? Kako da se ne izgubim u vremenu, dok donosim odluku, između sigurnosti i ispunjenosti?

Kristina Malić, IV3, 2016/2017.

 

Da li je sve ovo vrijedno? Zašto je svaki sledeći korak bitniji, te izaziva veći strah u čovjeku nego prethodni? Da li je bolje izgubiti osjećaj, ili doživjeti erupciju emocija?

Ivana Ritan, IV2, 2016/2017.

 

Kako donijeti odluku koja će me proganjati i čije ću posljedice trpjeti cijeli život?

Miloš Malešević, IV 3, 2016/2017.

 

Ko sam ja i gdje pripadam? Anastasija Jović, IV 3, 2016/2017.

Zašto je čovjek među toliko ljudi ipak sasvim sam?

Tina Stamenčić, IV 4, 2016/2017.

 

Koji je naš životni put i šta nam sudbina donosi? Da li smo spremni na to?

Milica Gajčić, IV 8, 2016/2017.

 

Zdravo dobri čovječe! Da li si ti izabrani? Možda i jesi, ali ukoliko si samouvjeren, iskren, častan i čistog srca.

Stefan Lukendić, IV3, 2016/2017.

 

Da li mi živimo život, ili život živi nas?

Pavle Čolić, IV12, 2017/2018.

 

Šta je to što nas svakodnevno pokreće,da živimo, da stvaramo, da djelujemo, iako znamo da  nećemo vječno biti ovdje?

Teodora Damjanović, IV12, 2017/2018.

 

Može li čovjek postići svoj puni potencijal ako stavlja veliki značaj na svoje emocionalno stanje? Ako odbacimo empatiju, mogu li ljudi kao skupina donositi racionalnije odluke i brže napredovati? Treba li imati strah od nepredvidivosti svog uma ili podsvijesti? Koliko uopšte imamo kontrolu nas umom i možemo li odbacivanjem emocionalnosti uspostaviti veću kontrolu?

Rada Barašin, IV9,2017/2018.

 

Da li nesigurnost i sopstvene mogućnosti guraju čovjeka naprijed ili ga unazađuje i vezuje u okove?

Anđela Savić,   IV3, 2017/2018.

 

Da li ću uspjeti da se izborim sa samom sobom?

Jovana Dujaković, IV 10, 2017/ 2018.

 

Da li osoba može da ostvari normalne odnose ako potiče iz disfunkcionalne porodice?

Bojana Petrović, IV1, 2017/2018.

 

Da li čovjek sam sebe ikada upozna do kraja?

Anja Bošnjak, IV 9, 2017/2018.

 

Da li je nužno da čovjek pri svojoj potrazi i pohodu za uspjehom izgubi svoju suštinu, prije svega onu prvobitnu dječiju sposobnost da pronađe sreću u sitnicama, da cijeni vrijeme i da istinski bude srećan i ispunjen?

Ivona Šukunda, IV 3, 2017/ 2018.

 

Zašto su najčešće male stvari i sitnice upravo one koje imaju najveći uticaj na nas i naše raspoloženje?

Milica Radonjić, IV3, 2017/2018.

 

Zašto se stvari dešavaju tokom kojim se dešavaju, da li smo mi krojači svoje sudbine? Ako jesmo zašto ne možemo da kontrolišemo slijed događaja u toku jednog dana, mjeseca, godine a ako nismo, koja je poenta živjeti u svijetu koji je predodređen i živjeti život na koji ne možemo uticati? Kontrolišemo li mi svoj život ili je on već "isplaniran"? Dešavaju li se stvari "slučajno" ili je to kosmička sila koja funkcioniše po zakonima fizike na koju ne utičemo,već koja utiče na nas i na naš život?

Nataša Matić, IV 9,2017/2018.

 

Kako ne napraviti grešku?

Milica Štrbac,  IV2, 2017/2018.

 

Šta je to u muzici što nas toliko pokreće,prija nam i inspiriše i zašto? Da li sve što se dešava, dešava se sa razlogom?

Dušica Đekanović, IV9, 2017/2018.

 

Što manje čovjek zna manje je nesrećan. U životu je najljepše traganje za srećom.

Sofija Stanivuković, IV1,2017/2018.

 

Zašto smo najčešće preokupirani nebitnim stvarima,koje nas ne bi trebale doticati?

Jovana Bojić,  IV9, 2017/2018.

 

Postoji dosta stvari čije postojanje,odnosno njihov nastanak me zainteresovao. Od nekih najobičnijih, kao što su nazivi predmeta u mojoj okolini,kome je baš takav naziv nekome pao na pamet i kome...ali i nekih bitnijih,većih da kažem, kao što je sreća, bijes, ljutnja, šta to predstavlja srećnog čovjeka ili kako sve te emocije nastaju u našem tijelu? Možda odgovore na ta pitanja mi niko neće moći dati...

Andrea Đaković, IV9, 2017/2018.

 

Ako je um, mišljenje naš najsnažniji organ za život, zašto nam ne dozvoljava da uživamo u sadašnjosti, nego nas konstantno podsjeća na prošlost ili neistraženu budućnost?

Sara Đumić, IV9, 2017/2018.

 

Kako je neko dokazao da je svemir beskrajan? Samo zato što nije dodirnuo kraj? 

Ivana Ćulum, IV10, 2017/2018.

 

Zašto ne mogu da priznam grešku iako znam da nisam u pravu?

Sara Trubarac, IV10, 2017/2018.

 

Zašto se ljudi plaše gubitka stvari koje još uvijek nemaju?

David Kovačević, IV3, 2017/2018.

 

Da li je vrijeme imaginarno?

Marko Pajić, IV3 2017/2018.

 

 

Šta je problem?

Zašto je čovjek ikad iz transcendentalne homogenosti mita pao u refleksiju, „besadržajnu“ imanentnost koja je smrt u ništavilu, tzv. subjekt? Iz mita u refleksiju? Iz otvorenog bitka u zatvoreni život?

Danilo Topić, IV9, 2018/19.

 

Ko je Bog? Zašto su ljudi stvoreni? Ako u nama postoje živi organizmi, a ne znaju da su dio nečeg većeg, da li mi živimo na zemlji kao dio nekog većeg bića?

Marija Šukalo, IV9, 2018/19.

 

Zašto je ljudima potrebno da vjeruju u nešto neobjašnjivo? Da li se čovjek može dovesti do stanja nerazmišljanja ni o čemu? Može li čovjek ikada biti potpuno objektivan?

Nina Janković,IV9, 2018/19.

 

Koliko treba da dajem da bih najviše imao?

Lazar Ćendić, IV7, 2018/19.

 

Pitanje nije šta je svrha života. Pitanje je: 1. Zašto tragamo za svrhom života? 2. Zašto vjerujemo samo u stvari koje možemo vidjeti,opipati? 3. Zašto ne vjerujemo u ono što ne možemo vidjeti,opipati,osjetiti čulima? 4. Zašto uskoumni ljudi misle da ih slobodoumni moraju razumeti samo zato što su slobodoumni?

Katarina Stanković, IV9, 2018/19.

 

Šta je ovo oko mene kada sam svjestan? Zašto se ne sjećam sreće koju sam proživio?

Nemanja Vračar, IV 5, 2018/19.

 

Moj problem je što ne znam šta je problem. Da li to znači da nemam problema na pitanja u svom životu? Možda ih jednostavno ne vidim. Dok se drugi pitaju šta da upišu i kako će se snaći u budućnosti, kod mene je to ili sigurno ili me uopšte ne zabrinjava. Da nije dobro živjeti unaprijed predodređeni život bez „plana B“?

Mia Žabić,IV4, 2018/19.

 

Najveći problem današnjice jeste bombardovanje informacijama. To bombardovanje informacijama počinje od rođenja, a prisutno je do kraja života. Uzmimo na primjer putovanje od kuće do posla jednog prosječnog čovjeka. Do posla će mu najmanje pet reklama privući pažnju i dati mu informacije koje mu nisu potrebne. U suštini nisu problem same informacije, nego istinitost tih informacija.

Problem je što se ne pridodaje važnost onome „Na jedno uđe, a na drugo izađe.“

Andrej Pilipović,IV9, 2018/19.

 

Pored mnogih problema sa kojima se svakodnevno susrećem u zadnje 4 godine, od kada sam krenuo u srednju školu, najveći predstavlja pitanje „Ko sam ja? “, tačnije „Gdje pripadam?“. Toliko pitanja a moj karakter neodlučan. Kuda dalje? Šta sad? Čime se bavim? Da li sam uopšte i u čemu dobar? Ima li nade za mene?

Nikola Grubiša, IV4, 2018/19.

 

Problem je iskren osmijeh, zagrljaj, iskreno „VOLIM TE“. Problem je priznati krivicu, priznati da je neko drugi u pravu.

Nina Hrvaćanin, IV3, 2018/19.

 

1. Da li smo ubili Boga?

2. Da li postoji pravi put?

3. Da li dobro može postojati bez zla?

Mitrović Đorđe, IV5, 2018/19.

 

Šta je realnost?

Đorđe Dojčinović, IV7, 2018/19.

 

Zbog naglog razvoja tehnologije i uopšteno ubrzanog svijeta, postoji veći nego ikad jaz i nesporazum između naše dvije generacije. Ovaj problem iako oduvijek postoji, danas je jači nego ikada jer današnja omladina odrasta u mnogo drugačijim okolnostima i uslovima od naših predaka. Nažalost, stariji odbijaju da slušaju omladinu, dok mladi nemaju razumijevanja ili  strpljenja da se objašnjavaju. Na kraju svi misle da su najpametniji.

Postoji veliki pritisak na ljude danas da jure ka uspjehu, ka nekom idealu- zanemaruje se kroz šta svi prolaze. Jedina bol koja se u ovom društvu priznaje jeste ona koja je vidljiva.

Milica Majstorović, IV7 , 2018/19.

 

Da li je sve zapravo jedan veliki krug u kome je sve konstantno, isto i da li je moguće pobjeći od istog? Da li je život krug u kome pravila ne možemo promijeniti? Zašto se čovjek mora prisjećati problema i negativnih trenutaka?

Andrej Bujić, IV5, 2018/19.

 

Da li je sve relativno? Ako je sve relativno, onda ne postoji apsolutna istina. Ako ne postoji apsolutna istina, onda rečenica „Sve je relativno“ ne može biti tačna. Ako nije tačna, onda je tvrdnja već pretpostavka. Onda mora da glasi „Nešto je relativno“. Ali se onda gubi poenta. Koja je poenta? Da je sve relativno.

Katarina Despotović, IV3, 2018/19.

 

Zašto ljudi, kako vrijeme odmiče, sve manje saživljavaju sa prirodom? Zašto žele da se otuđe od savršenog sistema i nadjačaju ga upotrebom različitih sredstava, a u svakodnevnici su često nesigurni u sebe? Da li je to ego ili istinska želja za promjenom rođena iz radoznalosti ono što stvara haos?

Andjela Diljević, IV2, 2018/19.

 

Ko sam ja?

Katarina Popović, IV1, 2018/19.

 

Moj problem je što ne znam gdje je moje mjesto u ovom svijetu? Koja je moja uloga? Šta mi donosi sutra? Jesu li moje odluke ispravne? Hoće li moja budućnost biti svjetla uprkos životnim izazovima ili ću pokleknuti pred istim. Hm. Šta je to onda život? Kako onda da riješim taj problem i dobijem odgovore na sva pitanja?

Ksenija Marinković, IV2, 2018/19.

 

Vrijeme?

Zašto rapidno prolazi?

Koliki je svemir?

Da li postoji život na drugim planetama?

Aleksandar Todić, IV3, 2018/19.

 

Dostojanstvo...

Čast...

Ugled...

Koja je granica između ludih i pametnih?

Da li duša stari?Da li je život vječan?

Petar Todorović, IV3, 2018/19.

 

Šta je ispravno?

Šta je vrijeme, prolaznost i kraj?

Marija Odžaković, IV3, 2018/19.

 

Zašto nas nadvlada ljubomora, mračnija strana „naše duše“, onda kad to ne želimo? Zašto to ne možemo kontrolisati?

Ana Pilić, IV1, 2018/19.

 

1. Zašto ljudi imaju potrebu da lažu jedni druge?

2. Zašto ljudi nisu u stanju biti vjerni jedni drugima?

3. Zašto ljudi koji nisu naročito inteligentni postaju poznati?

4. Zašto je toliko teško reći: izvini, hvala i volim te?

5. Zašto tako lako gubimo kontakt sa nama dragim ljudima?

6. Zašto je toliko teško dobiti posao u svojoj struci i upisati željeni fakultet?

7. Zašto je toliko teško preboljeti osobu koja više nije u našem životu?

Kristina Hinić, IV4, 2018/19.

 

Postoji li kraj? I šta je iza kraja?

Danijela Birkner, IV3, 2018/19.

 

Šta je konkretnije: živeti u neznanju i biti srećan, kao životinja, nesvestan svega, ili pitati se (probiti duh znanja) i biti mučen pokušajem svesnosti?

Šta je cilj spontanog razgovora? Šta je vreme? Šta je, čemu relativno? Šta je, čemu apsolutno? Šta je nešto? 

Bojan Ramić, IV5, 2018/19.

 

Zbog čega se bojimo života kad u suštini ne znamo šta je život? Zašto se u nama javlja strah prije nego uopšte ne okusimo da li je nešto dobro ili loše?

Tea Savić, IV7, 2018/19.

 

Zašto ne možemo da kontrolišemo svoje misli?

Zašto je teško reći istinu?

Helena Trifković, IV4, 2018/19.

 

Zašto kapitalizam uspijeva da traje kao poredak? Zašto ljudi trpe da takav poredak hrani njihove mane? Zašto ljudi smatraju druge ljude lošim; zašto se svađamo zbog nerazumijevanja? Zašto smo takvi kakvi jesmo?

Ivan Bojanić, IV7, 2018/19.

 

Problem je pravi prijatelj. Problem je izvini . Problem je volim te. Problem je pokazati svoje „pravo ja“.

Jovana Dragaš, IV3, 2018/19.

 

Ko sam ja? Šta sam ja uradio u svom kratkom životu da pomognem drugim ljudima, a da budu sretni ne gledajući samo sebe i kako da budem još bolji čovjek?

Miloš Simatović, IV3, 2018/19.

 

Sloboda govora? Uopšteno šta je sloboda? Do koje granice čovjek treba imati slobodu izbora (da zanemaruje dobrobit zajednice)?

Ana Mitrašinović, IV3, 2018/19.

 

Problem je biti svoj. Problem je biti iskren. Problem je ljubav.

Ivana Hrvaćanin, IV3, 2018/19.

 

Vrijeme – nedostatak, prolaznost; neorganizovanost; konstantni razvoj tehnologije; veliki broj informacija; odluka koja određuje budućnost; manjak ljudskosti; sebičnost.

Sofija Gligorić, IV4, 2018/19.

 

Kako može nestati život? (Duševni dio bića). To mi je čak i više neshvatljivo od toga kako život može nastati, jer sam i ja nekad nastao.

Igor Tanasić, IV5, 2018/19.

 

Koja je tvoja profesija? Čime se baviš? Šta planiraš upisati? Svakodnevna pitanja sa kojima se susrećeš kao maturant, od kog okolina očekuje čvrst stav, odlučnost i oštro mišljenje. Ovakva pitanja me čine neugodnom, stvaraju mi pritisak i tjeskobu. Danas nažalost, po upoznavanju ovo je „neophodno“ pitanje. Zar nas naša profesija kvalifikuje i određuje?

Anastasija Radojičić, IV9, 2018/19.

 

Dok su se nekad ljudi bojali izdvojiti, danas svi na silu traže dobre ili loše osobine koje će ih izdignuti. Ovo stvara hrpu mišljenja i ideja koja ne daju nikakvo rješenje. Doba tehnologije pospiješuje širenje beskorisnih ideja dok se u svijetu pojavljuje sve više pitanja. Ljudi po prirodi postaju sve komplikovaniji i zahtjevniji na direktan način, jer su navikli da imaju sve više prava. Sloboda jeste važna, ali se mora uspostaviti nešto što će ljude više približiti i ujediniti. Ovi nepostojeći problemi nas odvraćaju od rada na korisnim rješenjima. Možda je čovjekova najveća greška što previše razmišlja.

Sofija Rodić, IV7, 2018/19.

 

Volim, ali me zbog tog ne vole. Gdje ste svi? Zašto odlaze?

Katarina Dragičević, IV1, 2018/19.

 

Šta je zapravo ljubav? Zašto smo u ljubavi posesivni? Šta je to u ljudskoj prirodi što nas tjera na iskušenje? Zašto je teško biti iskren?

Jovana Đekić, IV2, 2018/19.

 

Moj problem je što previše maštam i razmišljam o budućnosti, isto tako i o prošlosti. Da li je sve bilo u redu ili da li će sve biti u redu? Da li su moji najbliži sretni, hoće li biti, i da li ću ja biti sretna?

Jovana Dvizac, IV2, 2018/19.

 

Moj problem je taj što imam strah da neću uspijeti u životu. Bojim se u izbor fakulteta i kasnije zanimanje kojim ću se baviti ostatak života.

Aleksandra Dobrijević, IV2, 2018/19.

 

Kako istovremeno živjeti i biti potpuno srećan? Kako da nas prestane mučiti nešto što nam je važno i čega nismo spremni da se odreknemo? Zašto nešto što nas duhovno ispunjava ponekad znači oštećenje ili povredu fizičkog dijela bića? Zašto ne možemo zaboraviti na nešto što želimo iako to ne možemo imati? Kako ne iznevjeriti sebe i svoje mogućnosti tokom života?

Dunja Pantić, IV5, 2018/19.

 

Koja je razlika između živeti i biti živ? Šta je sloboda? Šta je strah?

Zeljković Đorđe, IV5, 2018/19.

 

Moj problem je taj što ne čekam 5 do 12 da završim neku obavezu. Ja čekam 12: 05. I najveća ironija je što stignem obaviti sve i tad. Kažu da je ljenost najgora bolest. A ja onda bolujem od te bolesti. I ne znam kako da je se riješim. A kad mi kažu da uradim nešto pa ja to zbog ljenosti ostavim za kasnije onda kasnije zaboravim to uraditi.

Maja Marjanović, IV4, 2018/19.

 

- Paranoja

- Strah

- Zašto se bojim neuspijeha?

- Nesigurnost

- Prevelika panika u stresnim situacijama

- Zašto je toliko nepravde oko nas?

Milka Cvijanović, IV2, 2018/19.

 

Šta je strah? Da li nas strah sputava ili nam pomaže?

Marija Đurašinović, IV3, 2018/19.

 

Zbog čega mnogi osjete strah od neuspijeha ako živimo u društvu koje bi trebalo da nam pruža podršku tokom našeg odrastanja? Zašto se javja u periodu kada smo u srednjoj školi? Da li se baš tada bojimo da ćemo razočarati sebe ili možda druge koji vjeruju u nas? Kako pobječi od toga?

Maja Trišić, IV9, 2018/19.

 

Ko sam ja(mi) ? Ne mogu uhvatiti vrijeme.

Andreja Jotanović, IV4, 2018/19.

 

Kako je moguće da ponekad dobrodušni, iskreni ljudi žive teškim, mukotrpnim životom, dok pokvareni i zli imaju sve što zažele?

Milica Koprena, IV3, 2018/19.

 

Da li išta u univerzumu ima svrhu ili poentu? Nijedna naša radnja ne uznemirava beskrajni kosmos i na kraju života nas, bez obzira na život, čeka smrt i nakon nekog vremena padamo u zaborav.

Dijana Udovčić, IV9, 2018/19.

 

Šta je to što čovjek čitav život sakriva u sebi?

Katarina Vukadin, IV 10, Š. G. 2019/20.

 

Zašto nas je strah prepustiti se osjećanjima?

Anja Kudra, IV 10, Š. G. 2019/20.

 

Zašto sam u ovom tijelu i zašto ga je moja duša izabrala, a ne neki drugi pol, zašto imam ovaj pogled na svijet ovim očima, a ne nekim drugim?

Viktor Nježić, IV10, Š. G. 2019/20.

 

Zašto se svi konstantno trudimo da sve znamo, a na kraju dođemo do zaključka da ništa ne znamo?

Maja Savičić, IV, Š. G. 2019/20.

 

Danas svi težimo savršenosti, ali šta je to savršeno i nerješivo u nama samima? Ljudima kao grešnim i kompleksnim bićima.

Dajana Kaladžija, IV 10, Š. G. 2019/20.

 

Kako pobijediti sebe i svoju psihu?

Lana Rajak, IV10, Š. G. 2019/20.

 

Da li postoji sudbina? Da li svaki čovjek ima određeni cilj u životu određen nekom višom silom ili je sve slučajnost izbora?

Ana Stanivuković, IV10, Š. G. 2019/20.

 

Za mene je najveća zagonetka čovjek sam po sebi. Zašto su neki ljudi dobri, neki loši, zašto svi želimo ljubav?

Elena Kubat, IV10, Š. G. 2019/20.

 

Nešto što je najteže je upoznati sebe.

Ivana Majkić, IV 10, Š. G. 2019/20.

 

Ljudska zloba.

Nemanja Rodić, IV 10, Š. G. 2019/20.

 

Zašto ljudi ne vole ljude koji su drugačiji od njih?
Zašto je u nekim slučajevima biti drugačiji znači biti loš?
Zašto neki ljudi imaju pravo da odluče da li je neko vrijedan života?

Nina Bogunović, IV1, Š. G. 2019/20.

 

Da li čovjek ikad stvarno shvati svrhu svog života?

Anja Vranješ, IV1, Š. G. 2019/20.

 

Kako svijet učiniti boljim mjestom?

David Dodik, IV 1, Š. G. 2019/20.

 

Zašto ljudi shvate vrijednost onog što su posjedovali tek kad ga izgube.

Aleksej Indžić, IV 1, Š. G. 2019/20.

 

Gdje je kraj svemira?

Anastasija Jokić, IV 1, Š. G. 2019/20.

 

Zašto ljudi ne mogu nikad da se zasite i zašto hoće više?

Đorđe Kovačević, IV1, Š. G. 2019/20.

 

Kako biti siguran u sebe?

Nikolina Mijatović, IV1, Š. G. 2019/20.

 

Da li sam ja poseban, drugačiji , da li mogu postići svoje snove ovakav kakav sam?

Časlav Mitrović, IV2, Š. G. 2019/20.

 

Moj najveći problem nikad nije trajan. On se uvijek smenjuje u zavisnosti od stvari koje me '' muče '' u tom trenutku.

Matea Bursać, IV2, Š. G. 2019/20.

 

Da li treba istrajati u nečemu što se čini nemoguće ili nekada treba odustati?

Matija Aleksić, IV2, Š. G. 2019/20.

 

Zašto čovjek povređuje ljude koje voli i kako nauči da živi sa osjećajem krivice?
Da li /zašto imamo slobodnu volju?

Toma Baralić, IV2, Š. G. 2019/20.

 

Kako uživati u onome što moram a ne želim?

Sergej Adžić, IV 3, Š. G. 2019/20.