Filozofska sekcija "Tačka"

Dragojana Ristić


 OSJEĆAM

Jednom kad sve ovo bude dio prošlosti,
I ljeta i zime,
I radost i tuga,
Tebe ću se sjećati.
Gledaću te sa oblaka,
Maštati do beskraja.

I, znaj, šta sve smo imat' mogli.
Sjeti se, osjeti,
Plavi se nebo za sve nas,
Gdje si ti, tu sam i ja.

Prijateljstvo je zvijezda
što visoko gore, sja.
Mi nikad ne podigosmo ruke,
Možda bismo je i dohvatili?

I onoliko koliko te ne poznajem,
Toliko savršeno osjećam,
Da si tu,
Tu si da mi vječno budeš drug.

 

PJESNIK

Gasi se dan.
Tišina dobuje najljepše riječi,
A zapisuje ih usnuli pjesnik,
Zaspao u dvorištu mašte,
skromnih ideala.
Škriputa pero i rađa se san,
Za ljepše sutra,
Za mirniju noć.

Jedino stih ukrašće srca,
A pjesnik ovaj ima tu moć.

 

 

Početna