Neznani poeta

On je pisao malo,
Kratko i sasvim rijetko
Stihove nošene dugo u srcu
I suznom oku što čudno svjetluca

Govorio je Jesenjina, Kostića, Bodlera
I to ponekad, tiho
Kao da se stidi
A ćutao je, ćutao je mnogo
Mada su govorile tužne oči pjesnika

Šetao je u suton, nježnim korakom uz rijeku
Uvijek čist i lijepo obučen
Volio je neznani poeta
Svoj redengot protkan plemenitošću
Ogrnut oko duše

Rođen je nekada u noći
Između petka i subote
Kada je nevjeorvatne snove
mogla da sniva
djetinjasta glava, jedne gimnazijalke.