Traganje

Volim da se zanosim mislima o savršenstvu,
Jedino tako će oblaci ostati isti.
Živjeti, a ne maštati,
Isto je što i letjeti zatvorenih očiju.

Treba se praviti nevješt iz radoznalosti,
Dokle seže ljudsko hvalisanje...
Treba se igrati, ali ne previše,
Kako drugačije otkriti?

Ne vrijeđa me škrtost,
Ali je ipak osjećam čudno.
Ne zadržavam, ne vraćam,
Samo je stisnem u šaci trenutak.

Nepažnja. Koga briga za drugo biće?
Nije li bolno vidjeti patnju,
I preko nje olako i hladno preći?

Jedna riječ, a značenja mnogo, poput
Ljubavi, ideje i ostalih niti koje nas čine.
Bježim iz priznate slobode u svoju
I u tom trenu ja mislim ko sam.

Jedna strofa, jedna pjesma, jedno sojećanje.
Prođe strofa, prođe pjesma, ja još uvijek tragam.