U vrtlogu misli

Kako si divan Nebeski grade,
Veseliš i čuvaš prolaznike,
Svi smo mi takvi, privremeni, gosti
Što u tebi traže samo utočište.

-Lijepa si ružo, šta će ti trnje?
*Nježne se latice moraju čuvati,
Mudrosti treba, a gruba nisam.
-Ne boj se, ja te neću ubrati.

Čudesna ptico, vidiš li gdje ideš?
Misliš li o meni, il' me prezireš?
Ja znam kako hromljem i po zemlji,
Mada bih htjela gdje ti dopireš.

Veseliš me more, donosiš milinu
U oko mi usađuješ sjaj,
Ali me i plaši sva tvoja silina,
Jedan život bodriš, drugi sputavaš.

Ja sam samo kaplja, beznačajna, mala
U vtrlogu misli, ali smjela da u njemu živim.

Osmjehujem se brdima i suncu,
I krivim svoj vrat gledajući gore,
Divim se miru s kojim je sve dato i
Premudrošću sa kojom je svijet stvoren.