Adolf Hitler
je rođen je u austrijskom graničnom gradu Braunau am Inn 20. aprila 1889., kao
četvrto od ukupno šestero djece carinskog činovnika Aloisa Hitlera i njegove
žene Klare (rođene Pölzl). Od sve djece preživjeli su on i sestra Paula. Alois
je bio vanbračni sin Anne Marie Schicklgruber, a u svojoj 40. godini života je
promijenio prezime u Hitler. Nikada nije dokazano je li kasniji muž od Aloisove
majke zapravo bio i njegov biološki otac, no Johann Georg Hiedler (Hitler je
različita pisana varijanta istog prezimena) sam nikada nije priznao njegovo
očinstvo, iako je nakon smrti naveden kao Aloisov otac u dokumentima. Podatak o
nepoznatom očinstvu su saveznici mnogo koristili za vrijeme 2. svjetskog rata
kada su saveznički avioni bacali propagandne letke iznad Njemačke koje su
započinjale s Heil Schicklgruber. Sam Adolf je jednom u šali komentirao da je
jedina pametna odluka koju je njegov otac donio u životu bila upravo promjena
prezimena.Zbog posla obitelj Aloisa Hitlera preseljavala se često: prvo iz
Braunaua u Passau, zatim u Lambach te najposlije u Leonding kod Linza. Alois je
opisivan kao strog i hladan čovjek; po izjavama kćeri, Paule, Adolf mu se znao
suprotstavljati zbog čega je često dobivao batine. Majka Klara je bila vrlo
brižna i popustljiva i Adolf ju je jako volio.Postoje također izvori koji
upućuju da je Adolf Hitler dijelom Židov što je obilno korišteno u propagandi
političkih protivnika, a prije pogubljenja je isto tvrdio i njegov suradnik Hans
Frank. Navodno je Hitlerova baka, majka njegovog oca Maria Schicklgruber, začela
dijete dok je bila sluškinja u jednoj židovskoj obitelji u Grazu. Ove tvrdnje
pobijaju povjesničari Werner Maser i Ian Kershaw jer su Židovi bili protjerani
iz Graza u 15. stoljeću te nisu imali pravo živjeti u Grazu za vrijeme kada je
Maria Schicklgruber navodno radila kao sluškinja u tom gradu.U osnovnoj školi je
bio dobar učenik, a isticao se i društvu svojih vršnjaka. 1900. nakon završene
osnovne, Alois je odlučio da mu sin upiše Realschule i njegovim stopama krene u
činovničku karijeru, iako je ta ideja Adolfu bila potpuno odbojna jer je želio
postati umjetnik. U srednjoj školi nije bio uspješan: morao je ponavljati prvu
godinu, a u kasnijim je išao na popravne ispite. Iako je kasnije tvrdio da je
jako volio povijest, zemljopis i vjeronauk, i iz tih predmeta je imao prosječne
ocjene. Do kraja je zbog loših ocjena bio prisiljen prijeći u drugu školu.
Hitler opravdava svoj loš uspjeh željom da na taj način razljuti oca s kojim se
nije slagao; iako je loše ocjene imao i nakon očeve smrti 1903., u pozadini
njegove odbojnosti prema školi vjerojatno jest sukob s ocem. Većina profesora
tvrdi da se mladi Hitler nije ni po čemu isticao, ni na pozitivan ni na
negativan način; neki smatraju da je bio bistar, ali nedovoljno zainteresiran te
da je imao problema s autoritetom. Profesor povijesti, Leopold Poetsch, ga je
svojim pričama o njemačkoj povijesti i mitologiji zainteresirao te je od njega
upio ideje pangermanskog nacionalizma.Nakon završetka Realschule 1905., Hitler
nije nastavio s daljnjim školovanjem. Nije pokazivao ni želju za bilo kakvim
radom, a financijsko stanje obitelji ga nije ni prisiljavalo na to. Umjesto
toga, uz potporu svoje popustljive majke, proveo je dvije godine živeći
neurednim životom, čitajući knjige, svirajući klavir, slikajući i sanjajući da
će jednom postati veliki umjetnik. Ovo razdoblje je opisao kao "najljepše u
životu". Družio se s Augustom Kubizekom, mladićem koji je dijelio Hitlerove
snove i bio vrlo fasciniran njime i njegovim idejama.1913. dobio je pravo na preuzimanje očevog nasljedstva, a istodobno se bojao kazne zbog izbjegavanja regrutacije jer se nije želio boriti u habsburškoj vojsci. Odlučio je pobjeći u München, no Austrijske vlasti su ga i tamo pronašle. Nakon medicinskog pregleda je proglašen fizički nesposobnim za vojnu službu (tada mu je izmjerena i visina: 174 cm). S vojnom otpusnicom vraća se u München i ulaskom Njemačkog Carstva u 1. svjetski rat oduševljeno pristupa Bavarskoj vojsci već 2. kolovoza 1914.20. listopada je završio obuku i dodijeljen je tzv. Listovu puku s kojim je poslan u Belgiju gdje je 29. oktobra sudjelovao u prvoj bitci u kojoj je izginula većina puka. Hitler je u vojsci bio kurir; iako to u Mein Kampfu nije spomenuo, sugerirajući tako da je bio običan vojnik, omalovažavanje njegove službe od strane političkih neprijatelja je neopravdano: od osam kurira u njegovom puku, troje ih je poginulo, a jedan je ranjen. I sam Hitler se nekoliko puta našao u situacijama u kojima je preživio pukom slučajnošću. U novembru 1914. je promaknut u čin kaplara, a u prosincu je dobio Željezni krst II. klase. Do kraja rata Hitler nije više napredovao u činovima; Kershaw smatra da je sam Hitler odbijao razgovore o njegovom daljnjem promaknuću (koje je jedno vrijeme bilo razmatrano iako su neki nadređeni smatrali da mu nedostaju "vještine vođe") jer nije želio otići iz puka u kojem se osjećao ugodno; drugi povjesničari smatraju da je razlog njegovo austrijsko državljanstvo.Hitlera su suborci smatrali čudakom. Iako su mu neki zamjerali nekritički odnos prema nadređenim časnicima, nije bio posebno nepopularan. Ni tada nije imao posebno bliskih prijatelja, većinu vremena je provodio čitajući, nije pio, pušio, niti posjećivao javne kuće (tvrdio je "da nema vremena za žene"), svoje dužnosti i rat je shvaćao vrlo ozbiljno.U avgustu 1918. je dobio Željezni krst I. klase; kaplari su rijetko primali ovo odlikovanje. Kraj rata Hitler je dočekao u bolnici gdje se liječio od kratkoročnog sljepila koje je zadobio trovanjem bojnim otrovom. Šokiran kapitulacijom carske Njemačke u novembru 1918, Hitler je ostao u uvjerenju da njemačka vojska nije bila poražena u ratu, nego je, navodno, "izdana" od skupine koju su činili ratni profiteri, Židovi, socijalisti, štrajkaši i razni nenjemački "unutrašnji neprijatelji" koji su se uvukli u vladajuće strukture.
