Čovjek, zvuk i priroda

Ljudsko uho registruje zvučne valove kao promjenu pritiska na bubni opni u nekom vremenu. Najveća frekvencija signala koju čovje može čuti je 17kHz (herc=broj ciklusa u sekundi) a najmanja je 16Hz.

 (formula za frekvenciju, n-broj dogadja, t-vrijeme)

 Na primjer ako auto naglo zakoči i čuje se škripa guma, mi ne bismo mogli nakon jedne sekunde da kažemo kolika je faza zvuka. Zvukovi oko nas nisu veoma često obični sinusni signali već suma sinusoida koja svaka ima svoju specifičnu amplitudu i fazu. Njihov zbir u datom trenutku naše uho će prepoznati kao jedan zvuk .

Slika 1

Na slici 1 u spektralnom prikazu možemo vidjeti frkvencije govornog signala. Pošto računar nije sposoban, a i ne bi bilo pogodno za čovjeka, da radi sa beskonačnim iznosima brojeva, potrebno je uzrokovati ulazni signal. Pri tome ćemo ulazni signal isjeći na trajne vremenske intervale i prikazati vrijednost amplitude u jednom vremenskom intervalu što možemo da vidimo na slici 1.

Tako dolazimo do simple rate-a koji je zapravo broj uzoraka u sekundi i za današnje standarde koristi se od 64kbps koji je malo slabiji do 256kbps koji zauzima najviše memorije ali je i najboljeg kvaliteta.

Najveća frekvencija koju možemo da prikaženo na ovaj način kao na slici 1 je zapravo pola frekvencije uzrokovanja što implicira da simple rate od 40kHz omogućava prikaz frekvencije od maksimalno 20kHz (Nyquist-ova frekvencija).

Kvantizacija

Nakon uzrokovanja zvuka potrebno je i razdvojiti amplitudu na određen br. intervala.

Tako da će nam 8-bitna kartica omogućiti 256 nivoa amplitude, a 16-bitna čak 65 536 nivoa analognog signala.

Simple rate na taj način može odrediti najveću moguću frekvenciju ulaznog signala a broj nivoa maksimalan dinamički opseg ulazne amplitude.

Kako se zapis može sačuvati u mnogo različit formata, oni neće imati jednako raspoređene nivoe signala što implicira da će imati veći broj nivoa za male amplitude, a manji za veće. Dinamičko područje takvih kvantizatora jednako je onome sa 4096 nivoa amplitude, ali sa manjom distorzijom, kao što je FM difuziji.

Artikulisani i neartikulisani zvuci

Artikulisani zvuci su zvuci koji imaju jednostavniju amplitudu, i određeni su visinom tačnije zna se koliko koji zvuk ima herca, i to su zvukovi instrumenata, čist govor, zvižduk...

Neartiulisani zvuci su grubi i sastoje se iz više neprepoznatljivih tonova i to si zvukovi kao što su lupa, škripa, zvuk razbijanja stakla itd. tj. zvukovi strašno nepijatni uhu.

Snaga zvuka

Zvuk takođe može da utče na predmete ono sebe. Zvukovi sa visom frekvencijom ako su doboljno jaki mogu da bidu sretstvo destrukcije, kao naprimjer slučajevi razbijanja čaše zvukom itd. ili u slučajevim veoma visoke frekvencije i decibela(Db;Decibel- logaritamska jedinica za sve fizičke veličine kada se izračunavaju kao nivoi. Vrijednost nivoa u decibelima izračunava se kao desetostruki logaritam za osnovu 10 količnika snage prema referentnoj snazi; L-nivo zvuka u dB, P1-zvučna snaga u W(vat); P-referentna zvučna snaga) mogu da oštete sluh.

Zvukovi niske frekvencije(zvukovi tamne boje) su takođe opasni po fizičko zdravlje i mogu da utiču na unutrašnje organe. I on njih čovjek može da izgubi sluh ali bitno je napomenuti da obјe vrste zvuka mogu da utiču na psihičko stanje čovjeka a da on to i ne osjeti. Osoba će osjetiti nelagodnosti, nervozu, bolove u glavi i možda će se ponašati čudno.

Nazad