
Sve je počelo 2. novembra 1994. godine prvim treningom na terenima TK Crvena 
zvezda. Snovi i interesovanja tada malene 9 i po godišnje Jelene Janković prešli 
su sa klavira i učenja francuskog i engleskog jezika u diplomatskoj školi na 
Dedinju , I na reket. Ubrzo se iz čiste dečije radoznalosti rodio danas svetski 
dragulj “belog sporta” koji je za kratko vreme prešao dug put od prvih teniskih 
koraka do prvih trijumfa i titula. Samo šest meseci druženja sa reketom bilo je 
dovoljno raskošnom talentu da se rascveta i krene u pobedničke pohode i vine na 
prva takmičenja. Prvi turnir Jankovićeve najavio je nešto što je danas fakat, 
Jelena je rođena za velika dela. Prvi turnir odigrala je 1995. godine, bilo je 
to prvenstvo Jugoslavije u konkurenciji do 10 godina na kome je stigla do 
polufinala. Već sa 11 godina postala je šampionka države u konkurenciji do 12, 
kada je ponela naziv najbolje i na čuvenom “Limon Boul-u” u Italiji. 

Da bi stigla do zvezda, da bi nastavila šampionskim putem kojim je krenula već 
na samom startu karijere, Jelena je morala da se otisne u daleku Ameriku jer u 
našoj zemlji uslova za napredak i razvoj nije bilo. Posle samo nekoliko meseci 
Jeleninog boravka na Floridi stigao je poziv od teniskog maga Nika Bolitijerija, 
da se “novo tenisko čudo od deteta”, kako je sam Bolitijeri kasnije nazvao, 
pridruži ostalim talentima u njegovom teniskom kampu na Floridi. Na taj nacin je 
extra talentovana devojčica iz Beograda krenula da krči put ka svetskim 
visinama. Dani rada, prolivenog znoja, bezbroj odserviranih loptica, brušenje 
udaraca do maksimuma, uveli su Jelenu u novo poglavlje njene teniske bajke koja 
još uvek traje, zapravo nalazi se na početku jedne zlatne ere.
Sa nepunih 16 godina Jelena je osvojila gren slem prvenac u juniorskoj 
konkurenciji - Otvoreno prvenstvo Australije u Melburnu 2001. godine u kojoj je 
nosila naziv svetskog “broja 1” u juniorskoj konkurenciji. Odigrala je i finala 
US Opena i Oranž Boula. Već naredne godine oprobala se u profi vodama, kada je 
sa samo osam odigranih profi turnira stigla do 197. pozicije na svetu, odigravši 
finale na turniru u Virdžiniji, kao i četvrtfinale WTA turnira u Stenfordu kada 
je posle velike borbe bila zaustavljena od Belgijanke Kim Klajsters. Već tada su 
se čule ocene teniskih stručnjaka sa svih strana, posebno Bolitijerija da je 
Jelena igračica koja nema slabu tačku, da spada u sam svetski vrh kada je 
tehnika u pitanju i da je njen dvoručni bekhend jedan od najboljih na svetu.
-Jelena je devojka koja će dominirati svetskom scenom “belog sporta”-rekao je 
2001. godine za svoju pulenku Bolitijeri.

Ulazak u prvih 100 najboljih igračica sveta Jelena je ostvarila trijumfom na ITF 
turniru u Dubaiu novembra 2003. godine osvojivši profi prvenac. U nastavku 
Jelena je išla korak po korak, sigurnim i hrabrim hodom ka visinama… U maju 
2004. uzela je prvu WTA titulu na turniru u Budimpešti. Usledila su i finala u 
2005. na velikim takmičnjima Dubaiu, Birmingemu i Seulu. Dubai se Jeleni opet 
pozlatio, neverovatnom igrom rušila je sve pred sobom, u polufinalu savladala 
Serenu Vilijams oduzevši joj prvi set bez izgubljenog gema. U finalu turnira 
nagradnog fonda od milion dolara, bila je Jelena na korak od trijumfa kada je 
nedostatak sreće i iskustva presudio, i pobedu prepustio tada prvoj teniserki 
sveta, Amerikanki Lindzi Devenport. Posle finala u “zlatnom gradu” Jelena po 
prvi put dolazi do pozicije 20. na WTA listi. Takmičarsku 2005. Jelena je 
zavrsila na 22. mestu najboljih teniserki sveta.
Sezona 2006. imala je neverovatnu fabulu - od velikih razočarenja do najvećih 
radosti. Start sezone i narednih par meseci bili su za Jelenu period očaja i 
takmičarske krize. Zabeležila je čak deset vezanih poraza, od čega devet prvih 
kola na najvećim svetskim takmičenjima. Razočarenje je bilo toliko da je čak 
razmišljala i da napusti tenis, a onda se kolo sreće okrenulo u pozitivnom smeru 
za Jelenu i ona se koracima od sedam milja vratila sa već 40. pozicije u prvih 
20 teniserki sveta! Usledio je Jelenin serijal sjajnih partija i rezultata, 
senzacionalna pobeda u trećem kolu Vimbldona nad braniocem titule Venus 
Vilijams, finale u Los Anđelesu gde je na putu do njega pobedila i drugu sestru 
Vilijams i time postala jedina igračica na WTA turu koja je u 2006. godini 
savladala obe američke sestre. Uhvatila je tada Jelena zalet i kada su svi 
pomislili da je ništa više neće zaustaviti desila se povreda leđa zbog koje je 
morala da preda meć u Montrealu i otkaže turnir u Nju Hejvenu koji su prethodili 
gren slemu u “Velikoj jabuci”. Jelena se uputila ka Njujorku i ne sluteći šta će 
joj se desiti. Prvi put posle “vladavine” Monike Seleš naša zemlja je dobila 
jednog gren slem polufinalistu -Jelenu Janković. Pod sjajnim i raznovrsnim 
udarcima naše teniserke padale se na terenima Flešnig Medouza jedna po jedna 
protivnica, favorit za favoritom…čak tri igračice iz prvih deset na svetu 
(Nikola Vaidišova, Svetlana Kuznjecova i Elena Dementijeva). U polufinalu 
Otvorenog prvenstva Amerike Jelena je snage odmerila sa Belgijankom Žistin Enan 
i bila na korak od plasmana u samu završnicu.