Hans Kristijan Andersen(1805-1875) se smatra za najznačajnije ime kada se govori o bajkama. Paul Hazara ga je nazvao kraljem dječijih pisaca sljedećim rečima: „Andersen je kralj jer niko poput njega nije znao prodreti u dušu bića i stvari“. On je proširio tematiku bajke, razvijao narodne motive,ali i stvarao originalne priče. Njegove priče su blistave, razumljive, bude maštu i lako mogu zanijeti dijete, jer on sam ume da mašta, uviđa razna čudesa i razmišlja kao djeca. „Čitav je svijet pun čudesa, ali mi smo na njih tako navikli da ih nazivamo svakodnevnim stvarima“- Andersen. Kvalitet njegovih bajki je i u tome što je uklopio poeziju u priču, unosio nove motive, pisao bogatim, lakim i lepršavim jezikom, s puno humora ispod kog se često mogu naći ozbiljni, tužni, ironični motivi iz kojih djeca mogu učiti-,,Olovni vojnik’’, „Carevo novo odijelo“, „Mala sirena“...

Rođen je 2. aprila 1805. u mestu Odense na ostrvu Funen u Danskoj. Otac mu je bio postolar, sanjalica koji je više volio umjetnost nego zanat, a majka nepismena pralja. Neredovno se školovao.

Nakon njegove smrti, od 1893., počinje otvorena diskusija o Andersenovoj seksualnosti. Mnoge studije kazuju da je on bio biseksualac, da je voleo i muškarce i žene, da su njegove veze najčešće bili ljubavni trouglovi, ali da je najverovatnije do kraja života ostao nevin. Ova teorija se može potvrditi proučavanjem nekih od njegovih bajki, npr. postoji mogućnost da se u bajci „Mala sirena“ i romanu „O.T.“ govori o njegovoj ljubavi prema Edvardu Kolinsu.

Moglo bi se reći da je njegova biografija sadržana u bajci „Ružno pače“. Andersen je rekao: „Ništa ne smeta što se neko rodio u pačijem gnezdu, samo kad se izlegao iz labuđeg jajeta“.

Otišao je u Kopenhagen, bez prebijene pare, u potrazi za poslom, ali se tamo nije proslavio jer je bio loš glumac, plesač i pjevač. Međutim, iako je bio čudan po izgledu i ponašanju, posjedovao je jedinstveni šarm, pa je pridobio simpatije mnogih bogatih porodica, pre svih porodice Kolin, naročito Džonsa Kolina koji je bio njegov mecena i mnogo mu pomogao. Ostatak porodice je bio loš prema njemu, naročito Edvard Kolin. Smatra se da je Edvard bio ljubav njegovog života, ali kako mu ovaj nije uzvratio ljubav, pominje se u mnogim bajkama kao negativan lik.

1828. Andersen je završio gimnaziju i upisao se na sveučilište. Njegovo prvo djelo „Put pješke od Holmenskog kanala do istorijskog kraja Amagera“ , objavljeno 1829., je slabo prihvaćeno, ali mu je omogućilo put u Njemačku i Italiju koji je imao veliki značaj za njegov dalji rad. Pri poseti Velikoj Britaniji bio je gost Carlsa Dikensa kom se on, kako je bio feminiziran, sitničav, samoljubiv i hipohondrik nije dopao. Zatim je počeo pisati romane, putopise, drame, autobiografije i poeziju. Njegov sledeći roman „Improvizator“ je veoma dobro prihvaćen. Slede romani, „O.T.“ i „Samo guslač“ koji su bili slabi. Od 1835., pa sve do smrti u malim svicima piše „Priče i zgode“, koje vremenom postižu veliki uspeh.

N. A. Dobroljubov je, o Andersenovim bajkama rekao sledeće: „Andersenove bajke imaju prekrasnu osobinu koja nedostaje drugim dečijim književnicima. U njima ono što postoji u stvarnosti dobija izvanredni poetički karakter, a ipak ne plaše dečiju maštu svakakvim baucima i tamnim silama. Andersen oživljava obične stvari i stavlja u pokret obične nežive predmete. Kod njega se olovni vojnik tuži na svoju samoću, cveće se odaje veselom plesu, lan doživljava svakodnevne preobraze dok prelazi u niti, platno, rublje, papir. Nema ni priča u kojima se javljaju natprirodne više sile, i te bez sumnje idu u najslabije priče. No, zato su divne one priče u kojima nema uopšte ničeg fantastičnog. Takve su npr. „Kraljevo novo odelo“, „Devojčica sa šibicama“, „Princeza na zrnu graška“, „Saputnik“ i dr.“.

Andersen osim o tipičnim životinjama koje su do tada bile likovi u bajkama, uvodi i neke druge.. U svoje bajke uvodi i biljke. Uviđa i njihovu sličnost sa ljudima prema boji, cvijetu, držanju i sl. Andersen oživljava i mnoge predmete: igračke, figure, stare kuće, svakodnevne predmete, portrete, kipove, ormare, ogledala, posuđe itd... Ovako se ostvaruje spona između fantazije i realnosti, bajke i života, poezije i priče, simbolike i realizma, i u ovom leži sva Andersenova veličina.

Hans Kristijan Andersen je umro 4. avgusta 1875.

 Braća Grim

Jakob Ludvig Karl Grim rodio se 1785., a Vilhem Karl Grimm1876.,u gradicu blizu Frankfurta. Obrazovali su se u gimnaziji, a zatim su obojica studirali pravo. Od 1837. do 1841. braća Grimm su se pridružila petorici kolega profesora na Sveučilištu u Gotingenu. Ta je skupina postala poznata kao Gotingenska sedmorka. Kralj ih je sve istjerao sa sveučilišta. Vilhelm je umro1859., a njegov stariji brat Jakob 1863. Pokopani su na groblju u Berlinu.

Osim izvornih njemačkih djela, mnoge su izvorne francuske priče ušle u zbirku braće Grimm jer ih je ispričao hugenotski pripovjedač koji je braći bio jedan od glavnih izvora. Današnja izdanja njihovih bajki uglavnom su temeljito pročišćene i zašećerene verzije za djecu; naime, izvorne narodne priče koje su braća skupila nekad se nisu smatrale dječjim pričama. Vještice,zlodusi,trolovi i vukovi šuljaju se mračnim šumama oko drevnih sela braće Grim,kao i kroz podsvijest izolovanih njemačkih gradova-država tog doba.

Na samom početku 19.vijeka, u vrijeme kad su živjela braća Grim,Sveto Rimsko Carstvo je upravo propalo, a Njemačka kakvu znamo danas nije još postojala, nego se sastojala od stotina kneževina i malih ili srednje velikih država. Glavni činilac koji je ujedinio njemački narod tog doba bio je zajednički jezik. Svojim djelima i životom braća Grim su htjeli pomoći da se stvori njemački identitet.

Javnost izvan Njemačke uglavnom ne zna da su braća Grimm sastavila njemački rječnik .To je bio prvi veliki korak u stvaranju standardnog ,,modernog" njemačkog jezika. Taj vrlo opsežan rječnik (33 dijela, težak 84 kg) još se smatra autoritetom za njemačku etimologiju.

Smatra se da je brat Jakob iznio Grimov zakon, germansku glasovnu promjenu Grimmov zakon je bio prvo otkriće neke važne glasovne promjene.

Između1999 i 2002, kad je u Njemačkoj uveden euro,braća Grim su se mogla vidjeti na novčanici od 1000 njemačkih maraka-najvećem apoenu.

Bajke brace Grim: Plavobradi,Bremenski glazbenici,Postolar i vilenjaci,Kraljević žabac,Zlatna guska,Ivica i Marica,Crvenkapica,Čarobni frulaš,Cvilidreta,Trnoružica,Sježana i sedam patuljaka,Palčić…

Nazad

Zanimljivosti