Baj.jpg)
ka
je posebna književna vrsta kod koje se čudesno pripovijeda na takav način da
između prirodnog i natprirodnog,stvarnog i izmišljenog nema pravih suprotnosti.
Prisutno je odsustvo psiholoske karakterizacije gde su likovi ustaljeni,prisutan
polaritet dobra i zla i nesputana moć mašte i želje nad stvarnošću.
Prema definiciji bajka je priča uglavnom namijenjena djeci koja se često bavi nepostojećim i izmišljenim radnjama i likovima kao što su vile i vilenjaci, čarobnjaci, patuljci, vještice i sl. U posljednje vrijeme pojavljuje se i nova ,,generacija" fantastičnih stvorenja poput goblina, trolova, orka i drugih stvorenja koja su plod mašte novog naraštaja književnih ali i filmskih umjetnika.
Bajke su često rezultat narodne predaje i posljedica narodnih običaja i kazivanja, a neki su se autori potrudili to i zapisati uz eventualne dorade u fabuli i likovima (primjer su braca Grim). U bajkama često nalazimo i čudesne životinje koje govore.
Kažu da bajka dolazi iz sna, ili
da potiče sa istog mjesta sa kojeg se san javlja. Ali svi koji smo u snu bili,
znamo, san nije slobodan, u snu se ne događa sve što želimo. Zato je bajka tu,
da ispomogne san, da ga dopuni i dovrši. Ono što se u snu prekida, nastavlja se
u bajci, u priči. Ima mnogo ljudi, pa i djece, koji malo sanjaju, ili ne pamte
svoje snove, ili u snu nemaju mašte; ništa im zanimljivo ne pada na pamet. Njima
pomaže bajka, i onaj ko je smišlja. U stvari, rijetko se sanja nešto nalik na
bajku. U snu, izlazimo u neki prostor gde bi trebalo da se pojavi nešto čudesno,
neobično, neočekivano, nešto što nam je nekad neko pričao. Ali to ostaje negde
ispod ili iznad sna, priviri neka blistava kapa ili čudotvorna ruka, pojuri nas
neka utvara, i to je sve. šta se stvarno dogodilo s nama, ispiričaće nam neko ko
to zna, s neke druge strane, iz nekog drugog pamćenja, ispričaće nam onaj ko zna
bajke. A takvih nema mnogo. Iako se bajke zovu narodne, i u narodima se pričaju,
oni koji zaista umiju da donesu bajku, malobrojni su.
Na kraju čitanja bajki, vidimo: iz mnogog izmišljanja, rodila se neka istina.
Bajka budi i plijeni maštu. Ona pruža djetetu prvo osjećanje junačkog - osjećanje iskušenja, opasnosti, pozvanja, napora i pobede, ona ga uči odvažnosti i odanosti, uči ga da bistro sagledava ljudsku sudbinu, složenost svijeta, razliku između "pravde i krivde". Ona ispunjava njegovu dušu nacionalnim ponosom, onim horom likova u kojima sagledava sebe i svoju sudbinu, istorijski zagledan u prošlost i proročki zagledan u budućnost. U bajci je narod sačuvao svoja priželjkivanja, svoje patnje, svoj humor i svoju mudrost. Nacionalno vaspitanje je nepotpuno bez nacionalne bajke. Dete koje nikada nije maštalo u bajkama svoga naroda lako se odvaja od njega i neosetno stupa na put internacionalizacije. Priklanjanje tuđim bajkama umesto svojim, domaćim, imaće istovjetne posljedice.
