Njemački ovčar

Njemački ovčar potiče od starog njemačkog psa Hofwachtera. Prvi put se pojavljuje 1704. god. na dvoru kralja Leopolda l. Obdaren jednim od najboljih njihova na svetu, postao je majstor u praćenju traga. Ovaj pas sa glavnom osobinom psa koji ima potrebu da dominira, mora da bude vođen čvrstom rukom gospodara, koji ce biti sposoban da mu nametne svoju volju.Može veoma dobro da živi u stanu, pod uvjetom da mu se omogući svakodnevno trčanje i da može da se troši.Njemački ovčar je malo izdužen, snažan i muskulozan pas. Način na koji se pas kreće i kako se ponaša mora jasno da pokaze da je u zdravom tijelu zdrav duh i da su time stvoreni i tjelesni i psihički uvjeti koji mu omogućavaju da u svako doba i sa najvećom izdržljivošću bude korišten kao radni pas. On predstavlja skladnu sliku prirodne plemenitosti i sigurnosti koja ulijeva povjerenje.Mora iskazivati srčanost i čvrstinu i, kad treba, mora da brani svog gospodara ili njegovo imanje. Mora da rado napada kad to njegov gospodar želi; mora da bude vrlo oprezan, pa ipak prijatan kucni prijatelj, blag u odnosu na povjerenu u okolinu, naročito prema djeci i ostalim životinjama, a otvoren u općenju sa ostalim ljudima; sve u svemu, skladna slika prirodne plemenitosti i sigurnosti koja ulijeva poštovanje

Opšti izgled: Njemački ovčar je pas iznad srednje veličine. Njemački ovčar je malo izdužen, snažan i muskulozan. Kosti su mu lake ali snažne.

Temperament: Karakteristična svojstva čistokrvnog njemačkog ovčara su: čvrstina nerva, pažljivost, iskrenost, budnost, vjernost, nepodmitljivost, kao i srčanost, borbenost i oštrina. Ova svojstva čine da je on vrlo pogodan za svaku upotrebu, a naročito se upotrebljava kao pas čuvar, pratilac, pas za zaštitu i kao pas stražar.

Oči: Srednje veličine, oci su bademastog oblika. Malo koso postavljene, ali nisu "buljave". Boja očiju, po mogućnosti je tamna. Izraz očiju je živahan i "pametan".

Uši: Srednje veličine, usi su, u osnovi, široke, visoko nasađene, uspravno nošene, sa šiljastim vrhovima, naprijed okrenute. Nepoželjne su klempave usi. Diskvalificiraju se psi sa odsječenim i oborenim usima. Štencima i mladim psima usi ponekad vise do četvrtog ili šestog mjeseca, a katkad i duže.

Njuška: Njuška je izrazito snažna.

Zubalo: Vrlo snažni i oštri.

Tijelo: Grudi duboke, ali ne pretjerano široke. Rebra nisu ni ravna ni bačvasto zaobljena. Trbuh umjereno pribran. Leđa, uključujući i slabinski dio, ravna i snažna, ne pretjerano dugačka između grebena i šapa. Duzina trupa treba da bude veća od visine grebena.

Šape: Okrugle, kratke, stisnute i zaobljene. Tabani vrlo tvrdi. Nokti kratki i snažni, u većini slučajeva tamne boje. Ponekad se javljaju zaperci na zadnjim nogama. Posto zaperci većinom prouzrokuju raskrečen - širok hod, a mogu da dovedu i do ozljede nogu, treba ih odmah po rodenju otkloniti.

Rep: Kitnjasto četkast, dopire do skočnog zgloba i katkad je pri vrhu u stranu zavrnut, iako je to nepoželjno. Kad pas miruje, rep u blagom luku vidi nadolje, a kad je pas uznemiren ili kad se kreće, jace savijen i podignut. Rep ne smije da bude ni pravo niti malo zakovrnuto iznad leda nošen.

Kretanje: Njemački ovčar je kasač. Njegov način hoda je dijagonalni redoslijed pokreta nogu, tj. on sustiže prednju lijevu nogu zadnjom desnom i obratno. Zbog toga njegove noge treba da su tako jedna prema drugoj postavljene, odnosno da budu u takvom kutu, da pas istura zadnje noge do sredine svog tijela i da sa prednjim nogama zahvaća isto toliki prostor ispred sebe, a da se pritom linija leda bitno ne mijenja. Kad je odnos visine i duzine pravilan i kada je duzina kostiju u odgovarajućem razmjeru, pas ima dugačak i nizak korak sto stvara utisak da pas bez ikakvog naprezanja ide naprijed. Ako je glava naprijed isturena, a rep malo uzdignut, onda se pri ravnomjernom i mirnom kasu ima utisak da, počevši od vrhova usiju pa putem vrata, leda, sve do vrha repa, postoji blago zatalasana linija.

Dlaka: Dlaka može da bude kratka ili duga. U oba slučaja izuzetno oštra i gusta.

Boja: Crna, željezno siva, pepeljasto siva; mogu biti jednobojni ili sa pravilnim smeđim, žutim i sivo bijelim oznakama, a također i sa crnim plaštem; tamno osjenjeni (crna osjenjenja na sivoj i svijetlomrkoj osnovi sa odgovarajućim svjetlijim oznakama) tzv. boja vuka ili prastara boja divljeg psa. Dozvoljene su male bijele oznake na grudima.