.jpg)
O psima:
Prema saznanjima stručnjaka raznih udruženja koji izučavaju životinjske vrste, pas je najrasprostarnjenija i najomiljenije životinja, pa samim tim i najčešći kućni ljubimac. Ovi podaci zaista ne bi trebalo bilo koga da začude, kada se zna da je pas bio prva životinja koju je čovjek pripitomio i jedina koja je pošla za njim upravljajući se prema njegovim običajima, spremna da do kraja života odano brani i čovjeka i njegovu imovinu. Mnogi smtraju da je brzina i oštrina čula mirisa doprinjeli da pas postane najmoćniji čovjekov pomoćnik i da njegova uloga može biti presudna za održavanje ljudskog društva. Ali, pored sve te vezanosti čovjeka i psa i vjerovanja da ovaj četvoronožac dobro i svestrano upoznat, prirodnjaci smatraju da se uprkos brojnim istraživanjima o psu zna veoma malo i tek ponešto se sa sigurnošću može dokazati.
Domaći pas ima latinsko ime Canis familiaris. Najstarija domaća životinja čiji preci potiču iz kamenog doba.Vjeruje se da vodi porjeklo od neke izumrle vrste vuka ili šakala. Na to ukazje građa skeleta, lobanje i zubala, ali i neke osobenosti u nečinu života. Divlju potrebu da živi u čoporu prenio je na svog gospodara, baš kao i njuškanje kao način prepoznavanja. I zatrpavanje izmeta i hrane je trag prošlosti, tako je njegov predak skrivao tragove svog kretanja i čuvao hranu za dane gladi.
Čovjek je stvorio više od 200 rasa pasa. Odabiranjem i ukrštanejm dobijene su rase koje najviše odgovaraju čovjekovim potrebama, a mogu da se podjele u dvije velike grupe, lovački i nelovački psi. Razlikuju se po veličini tijela, boji dlake, oštrini čula, ponašanju i skolonostima.
Psi su biljojedi i mesojedi, podjednako im prija sirova, kuhana i pečena. Jede i voće, slatko prije nego kiselo a najviše voli meso. Da bi bio zrav, psima je voda neophodna. Piju je često i u velikim količinama i to tako što saviju jezik u obliku kašike i vrh isture naprijed da bi grabili gutljaje. Kako bi iz želuca odstranili ostatke kostiju ili hrane koja im ne prija, znaju da odaberu travke koje će da izazovu povraćanje ili dijareju.
Svi psi dobro trče ili plivaju. U brzom trku mogu
da prave dugačke skokove, ali ne i da naglo skreću. Penjanjem na drvo ne mogu baš
da se pohvale, a zaziru i da hodaju pored ponora jer pate od vrtoglavice. Većina
pasa pokazuje neopravdanu i
neobjašnjivu netrpeljivost prema mačkama i
ježevima. Ako ga mačka podsjeća na to da mu je nekada bila suparnik, jež ga
nikada nije ugrožavao. Ipak, u stanju je da satima laje i grize bodljikavu kožu
ježa sve dok najzad okrvavljenih desni i njiške ne odustane od nesavladivog
pljena..jpg)
Već u dvanaestoj godini pas ulazi u starosno doba. Dlaka počinje da mu sjedi, gubi sjaj i ljepotu, zubi postaju tupi i ispadaju, često gubi glas, vid i sluh. Dugovječnije su rase malih pasa.
Stekavši nerazdvojnog i vjernog pratioca čovjek se odavjeka trudio da psi uzvrati poštovanje. Često pretjerivanjem. Strari Grci podizali su psu spomenike, Rimljani i Germani cjenili su ga i plaćali više od konja, pisci i pjesnici slavili su ga i veličali u svojim djelima. U novije vrijeme psu se poštovanje iskazuje na drugi način. Čak 63 odsto vlasnika ljubi svoje mezimce, 62 odsto četveronošaca ima džemper, jaknu ili kabanicu, a u Sjedinjenim Amreričim Državama 53 odsto vlasnika pasa putuje na godišnji odmor sa svojim ljubimcem.
