I T A L I J A N S K I     J E Z I K

Italijanski jezik spada u grupu romanskih jezika i govori ga oko 62 miliona ljudi, od kojih većina živi u Italiji. Standardni italijanski temelji se na firentinskom narječju. Ima duple (ili duge) samoglasnike, kao latinski (za razliku od drugih romanskih jezika, kao francuski i španski). Kao kod drugih romanskih jezika, izuzev francuskog, naglasak riječi je različit.

Italijanski je službeni jezik u Italiji i San Marinu, te u švicarskim kantonima Ticino i Grigioni. Italijanski je uz latinski drugi službeni jezik u Vatikanu.

Italijanski je peti po redu jezik na svijetu koji se uči u školama (poslije engleskog, francuskog, španskog i njemačkog).

Italijanska abeceda ima 21 slovo. U poređenju sa srpskim jezikom, nedostaju j, k, č, š , ž, a dodano je slovo q.

 

Neki italijanski glasovi se zapisuju drugačije nego kod nas npr:

gi= đ

z = dz

gn = nj

gli = lj

Italijansko slovo c se čita k ili č. Ako slovo slijedi a o u ili suglasnik, onda je k. Ako slovo slijedi i ili e, onda se čita č. Kada želite čitati k ispred i i e, moramo pisati chi ili che. To je jedina upotreba slova h u italijanskom jeziku. Obratno, kada želite čitati ča čo ču, morate pisati cia cio ciu. Potpuno jednako pravilo vrijedi za g, koje se ispred i i e pretvara u dž.

Italijansko slovo z se čita slično našem c, s tim da postoji mala razlika jer jezik se postavlja odmah ispod dva prednja zuba

Italijansko slovo s se čita s u svim oblicima, osim između dva samoglasnika, kada se čita z (rosa čitaj roza).

Naš glas š se na talijanskom piše sci, sa sličnim pravilom koje vrijedi za k/č:

Slovo q stoji uvijek ispred u i samoglasnikom. Jedino mogući izuzeci su qua que qui quo, kad čitamo kuà kuè kuì kuò (nikada kva kve kvi kvo).

KRATAK PREGLED NEKIH ITALIJANSKIH IZRAZA